Francuski špijun, čovjek koji je jeo žive mačke i pse.

Čovjek, nestvarnog apetita, francuski špijun koji je jeo žive mačke i pse.

IZVOR: WIKIMEDIA COMMONS (PUBLIC DOMAIN), GEORG EMANUEL OPIZ DER VÖLLER

Francuski špijun, poznat po imenu Tarare, rođen je oko 1770-te godine. Svakako je neko ko se uvrstio u listu neobičnih, misterioznih ljudi svijeta. Kada je Tarare stasao u zrelijeg mladića, postao je vojnik Francuske armije. Dobijeni obroci u vojsci nisu mu bili dovoljni, te su mu učetvorostručeni.

Međutim i poslije dobijene velike količine hrane, Tarare je jeo sve što bi mu se našlo pred očima, na dohvat ruke. Gutao je kamenje, plastiku, životinje.. Njegov čudni apetit je krivac što su ga roditelji kao tinejdžera izbacili iz kuće, jer nisu mogli nikako da ga nahrane. Bez obzira kolike količine hrane bi pojeo, uvijek je bio gladan. Kao tinejdžer krenuo je sam kroz život.

Bio je šoumen, kojeg je publika s gađenjem gledala, dok bi sa svojim ogromnim ustima jeo sve što dotakne. Zubima bi hvatao mačku, isisao joj krvi a potom je sažvakao ostavljajući samo kosti. Isto bi činio i sa psima. Njegovo tijelo i zadah je toliko smrdilo, da se već na udaljenosti od par metara nije moglo biti u blizini njega.

Kada se povukao kao šoumen, te odlučio da bori za slobodu Francuske, bio je na prvoj liniji fronta. No, nakon samo par dana povučen je sa linije i poslan u bolnicu. Ljekari su bili u čudu, nisu imali objašnjenje za njegov “bizarni apetit”. Njegovo vrelo tijelo i rastezljiva koža, koja je omogućavala da sva hrana stane u njega, činili su ga posebnim.

Neuspjeli pokušaj špijunaže.

General Aleksandar Boarne, došao je do ideje da iskoristi Tarereovu proždrljivost. Izbavio ga iz bolnice, a potom ga  iskoristio kao špijuna. Stavio je ispisan  komad papira u kutiju, a potom mu rekao da je proguta. Sačekao je određeno vrijeme, a kada se Tarere “ispraznio”, jedan nesretni vojnik je preturao po izmetu, pronašao kutiju, a zatim uzeo papir da vidi da li se još uvjek može pročitat sadržaj pisma. Za čudo, eksperiment je uspio.

Tarereu se konačno želja ispunila, mogao je da učini nešto za Francusku. Prerušen u pruskog seljaka, cilj i zadatak mu je bio donijet pismo iz svog stomaka, do zarobljenog francuskog pukovnika. Međutim, špijun, s jako neprijatnim mirisom tijela, opuštenom kožom lako je uočen. Pruski vojnici su ga mučili, te je na kraju sve priznao.

Naređeno je da se špijun objesi, međutim, čudni,  smrdljivi čovjek, koji je preklinjao da ga puste, izazvao je sažaljenje, pa ga je pruski general oslobodio smrtne kazne.

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *